srijeda, 26. ožujka 2014.

Dinosauri u srcu Šokadije

(1/3)

Objavljeno 11. veljače, 2014.

Prolazeći državnom cestom koja od Županje vodi prema Gunji, svakom putniku namjerniku zapeo je za oko “Jurski park” uz cestu na izlazu iz Posavskih Podgajaca. Dinosauri, veliki i mali, u društvu s rodama, nekada zaštitnim znakom toga sela, ponosno stoje, dočekuju putnike i prava su atrakcija u šokačkom kraju, gdje se ljudi uglavnom bave svinjogojstvom, govedarstvom i gdje se njeguje ljubav prema konjima.

A glavni „krivac“ za razbijanje monotonije sela u kojem godinama hara bijela kuga podgajački je soboslikar i ličilac, 46-godišnji Antun Abramović. Lani je, kaže, zatvorio obrt. Iako je bio jedini takve vrste u istočnom dijelu županjske Posavine, posla nije bilo i bio je prisiljen staviti ključ u bravu. Nezaposlena je i supruga Katarina. Teško je, kaže Antun, biti u naponu radne snage i znati svoj posao, a besposlen sjediti u kući, uz poražavajuću spoznaju da svojoj obitelji ne možeš osigurati egzistenciju. Iz dosade je prije nekoliko godina za Uskrs izradio dvometarsku pisanicu, izložio ju pred kućom, što se pokazalo pravim pogotkom.

– Sinovima se to toliko svidjelo da su tražili da im izradim pravog velikog dinosaura. A tata kao tata, nisam im želio uskratiti radost i veselje, bacio sam se na posao i dečki su prezadovoljni - ispričao nam je Antun. Stiroporne kocke od jednog kubičnog metra obrađivao je žičanom četkom, strugao, šmirglao i dotjerivao, a potom bojio. Velikog dinosaura izrađivao je dva mjeseca radeći sat-dva dnevno. Pomagali su mu i devetogodišnji Filip i sedmogodišnji Joakim, koji su pokazali svoju kreativnost i osmišljavali motive. I dok se jedan dinosaur pred kućom zabavlja s malim dinosaurom, drugi se upravo dokopao ribe i čvrsto ju drži u zubima, a s leđa ju vreba drugi dionosaur. Sve to mirno promatraju rode iz svoga gnijezda na bunaru.

– Često su se pred kućom zaustavljaju automobili, posebice stranih registracijskih oznaka, ljudi izlaze, fotografiraju se s dinosaurima, ne skrivajući oduševljenje - kaže Katarina. Antunu se nedavno javio čovjek iz Bosne kojemu se podgajački “Jurski park” toliko svidio da je zaželio isti takav imati i u svome dvorištu. Antun je inače veliki ljubitelj roda, potaknuo je osnivanje udruge za zaštitu tih ptica selica, koje želi ponovno vratiti u Posavske Podgajce. U tom je selu, prisjeća se, nekada bilo sto rodinih gnijezda, gotovo na svakoj kući, a sada ih je samo pet, razočarano je ustvrdio. M. Lešić Omerović

utorak, 25. ožujka 2014.

Jez, Jezic u malom obilasku.

ponedjeljak, 24. ožujka 2014.

Sakrij oglas

VIDEO Izgradio Jurski park - usred Slavonije!

Posavski Podgajci, 13.02.2014., 23:09
Autor:V.V./M.K.
0 komentara

Uz uobičajene seoske životinje kao što su konji, pred Antunovom kućom u Posavskim Podgajcima su i dinosauri.

Jurski park usred slavonije (Video: Dnevnik Nove TV)

Jurski park usred Slavonije (Foto: dnevnik.hr)

Vodimo vas u Jurski park, i to usred Slavonije!

U Posavskim Podgajcima nedaleko od Županje, dinosaure u svom dvorištu izradio je Antun Abramović. Uz uobičajene seoske životinje kao što su konji, pred Antunovom kućom u Posavskim Podgajcima tu su i dinosauri. Po želji svojih sinova napravio je pravi mali "Jurski park."

Ovo sigurno niste znali o Disneylandu!

'Ideja je krenula kada sam prvi put napravio jaje za Uskrs i onda poslije toga djeca su mi rekla, zašto ne bih napravio jednog dinosaura', rekao nam je Antun.

nedjelja, 23. ožujka 2014.

Branitelj u dvorištu napravio Jurski park: 'Moje nemani od stiropora ukras su sela'

Dinosaura visokog 3,60 i dugog šest metara radio sam dva mjeseca, kazao je za magazin Oluja Antun Abramović.

Nema onoga tko ne zastane ispred kuće Antuna Abramovića(46) u glavnoj ulici u Posavskim Podgajcima kod Županje i pogleda dinosaure u gotovo prirodnoj veličini i rode koje su Antunova ljubav od malih nogu, piše magazin Oluja.

Dok znatiželjnici zastaju i razgledaju pretpovijesne nemani u ovom Jurskom parku u Posavskim Podgajcima, pitaju se od čega su napravljeni kada tako vjerno izgledaju, a ima ih i koji sebi naručuju ove zvijeri jer žele ih imati u svojim dvorištima. Antun je bio branitelj, pripadnik 131. županjske brigade i branio je županjsku Posavinu, a kada je rat u njegovom kraju završen, radio je kao soboslikar i ličilac. No, teška vremena se osjete u županjskoj Posavini možda i više nego drugdje pa je bilo sve manje posla jer se sve manje gradi da bi bilo posla i za soboslikare, a i ljudi, želeći uštedjeti, sami bojaju zidove i obrt je nedavno zatvorio. Izradom dinosaura i drugih nemani počeo se baviti prije 5-6 godina. Materijal od kojega ih izrađuje je neobičan - sve nemani ispred Antunove kuće izrađeni su od stiropora koji se u Slavoniji koristi, uglavnom, za toplotnu i zvučnu izolaciju pri gradnji stambenih objekata.

Pomažu mu i sinovi

- Prvo sam, prije nekoliko godina, uoči Uskrsa napravio veliko uskršnje jaje od dva metra, obojio ga u razne boje i postavio u veliko gnijezdo ispred kuće i to se svima svidjelo. Poslije sam izradio dinosaura visokog 3,60 i dugog 6 metara jer su sinovi, 9-godišnji Filip i 7-godišnji Joakim, upravo njega zaželjeli, a poslije su na red došli drugi, nešto manji dinosauri u raznim pozama, nekima sam dodao i ribu koju su upravo ulovili. Budući da jako volim rode, činilo mi se lijepim da tu bude i koja roda u gnijezdu. Izradio sam i puno malih dinosaura i roda, visokih desetak ili petnaestak centimetara. Nije to težak posao, valja samo biti strpljiv i precizan. Od kocke stiropora prvo napravim “u grubo” žičanom četkom oblik onoga što radim, a poslije dotjerujem grubim brusnim papirom i “finiširam” finim šmirgl-papirom. Potom premazujem ljepilom i bojom da bi se figura učvrstila i izgledala što vjernije originalu kojega možemo vidjeti u knjigama ili na internetu odakle i crpim inspiraciju i ideje - kaže Antun Abramović pokazujući kako boji rodu koja u kljunu nosi novorođenče u platnenom zavežljaju.

Za izradu onog velikog dinosaura trebalo mu je dva mjeseca jer je radio dnevno sat-dva, ali da se intenzivno njemu posvetio bio bi gotov za 15-tak dana. One male prapovijesne nemani izradi za jedan dan. Posebno je ponosan na svoje sinove, Filipa i Joakima koji također izrađuju figurice, ali i junake i čudovišta iz crtanih filmova i stripova i, za razliku od oca, od plastelina. No, rado pomažu ocu pri radu na većim figurama u stiroporu, “glačajući” brusnim papirom dijelove dinosaura gdje je neophodna preciznost.

Rode najveća ljubav

- Za jedan dan je gotov ako ima zatvorena usta, ali ako su mu usta otvorena, na njemu ima dva dana posla jer je pipkav rad na zubima. Sada se bavim mišlju kako izraditi oči, a da djeluju prirodno i sjaje se i čini mi se, pri kraju sam da ostvarim svoju ideju. Mislim da sam do sada izradio, što većih, što manjih, preko stotinu figura. Najveća su mi ljubav rode jer, kada sam bio mali, govorili su mi da rode donose bebe i spuste ga mami i tati kroz dimnjak i zato imaju gnijezdo na dimnjaku. To me oduvijek fasciniralo iako se u mojoj obitelji prepričava događaj iz 1920. kada je roda nosila u kljunu zmiju i spustila je kroz dimnjak pa je zmija pala na “siniju”, stol gdje su objedovali uz ognjište kako je to nekada bilo.

Djed, kaže priča, bio je jako ljut, uzeo je pušku i pucao u rodu, a nedugo nakon toga, grom je udario u štagalj i zapalio ga što se kod mojih predaka protumačilo kao kazna i nesreća zbog pucanja u rodu. Od tada su rode kod nas gotovo, svete i nitko ih ne dira. Nekada je u Posavskim Podgajcima bilo puno roda i preko stotinu gnijezda na kućnim dimnjacima, a sada ih je samo pet. Zadovoljstvo mi je vidjeti kako se rode vraćaju na svoja gnijezda jer to najavljuje proljeće - kaže Antun dodajući kako radi na osnivanju udruge za zaštitu roda u njihovom lijepom mjestu uz Savu.