“JURSKI PARK” PRED KUĆOM U POSAVSKIM PODGAJCIMA

Božićno drvce Antuna Abramovića
čuva strašni Tyrannosaurus rex

Prizor koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim

Foto: MARIJA LEŠIĆ OMEROVIĆ

Prethodna

(1/3)

Sljedeća

Objavljeno 29. prosinca, 2015.

Nakon jedanaest mjeseci borbe s bolešću Antunu je preminula supruga Katarina

POSAVSKI PODGAJCI – „Jurski park“ koji je ispred svoje obiteljske kuće u Posavskim Podgajcima izradio Antun Abramović poprimio je blagdansko ruho. Okićeno božićno drvce pod budnim je okom golemog dinosaura, strašnog T-rexa. I dok pretpovijesna neman u gotovo prirodnoj veličini ovih blagdanskih dana oduševljava prolaznike, malo koji putnik namjernik zna da se iza njega krije golema obiteljska tragedija i neizmjerna tuga njegova autora. Naime, godina na izmaku u crno je zavila obitelj Abramović. Početkom ožujka, nakon jedanaest mjeseci borbe s opakom bolešću, preminula mu je supruga Katarina i Antun je ostao sam sa sinovima Joakimom i Filipom, koji pohađaju treći i peti razred osnovne škole.

- Bila je na mamografiji i bilo je sve u redu, a onda nakon 20 mjeseci umre od raka dojke! Bila je puna metastaza od malog nožnog prsta do mozga…, ispričao nam je potreseni Antun. Od tada se bori sa svakodnevnom tugom, depresijom i pesimizmom, a osjećaj usamljenosti posebno je jak tijekom blagdana koji ističu obiteljsku toplinu i ljubav. Šok i nevjerica da je izgubio voljenu osobu, životnu suputnicu, majku svojih sinova i veliki oslonac u životu razvili su se, kaže, i u protest, ljutnju, ogorčenje…

- Unatoč neizmjernoj tuzi i boli i svemu što sam proživio, a što, vjerujte mi, ni najgorem neprijatelju ne bih poželio, svjestan sam toga da život mora ići dalje. U posljednjih deset mjeseci prolazio sam kroz razne faze uz svakodnevno pitanje zašto se to moralo dogoditi baš meni, zašto baš moja Katarina… A imali smo toliko planova, sve se konačno bilo posložilo, a onda se naglo urušilo kao kula od karata - kaže. Bio je izgubljen i trebalo mu je vremena da se snađe, nađe put...

- Djeca su mi dala snage da se trgnem, da nastavim dalje, ona su moj pokretač. Ja sam im sada i otac i majka i trudim se koliko god mogu da im pružim dovoljno ljubavi za oboje i da im bar donekle nadoknadim nenadoknadivo i popunim veliku prazninu koja je nastala Katarininim odlaskom - kaže Antun.

Ovaj svestrani Podgajčanin po svojim je skulpturama - dinosaurima, rodama, četirimetarskoj Olivi i Popaju izrađenima od stiropora postao poznat diljem Hrvatske. - Od kocke stiropora prvo napravim ugrubo žičanom četkom oblik onoga što radim, a poslije dotjerujem grubim brusnim papirom i “finiširam” finim brusnim papirom. Potom premazujem ljepilom i bojom da bi se figura učvrstila i izgledala što vjernije originalu koji možemo vidjeti u knjigama ili na internetu, odakle i crpim inspiraciju i ideje - pojasnio je.

A mnogi su te likove poželjeli imati i u svojim dvorištima, od Poreča do Zagreba. Antunu su počele stizati i prve narudžbe i dogovoreni su poslovi, a onda mu se supruga iznenada teško razboljela i sve je stalo. Oko osam metara dug i više od četiri metra visok dinosaur, koji je sada pred kućom, trebao je već odavno biti isporučen kupcu u Zagreb. Ostao je nedovršen i Antun je tek jesenas smogao snage nastaviti dalje i završiti ga.

– Ne smijem se predati, situacija je jako gadna, ali pokleknuti ne smijem, moram biti primjer i oslonac svojoj djeci... A to je bila i njena želja. Radovala se svakoj novoj skulpturi, svemu što smo napravili i podupirala me - ispričao nam je. Sada je, kaže, u fazi kada nasljeđuje sve njezine vrline - velikodušnost, strpljivost, pedantnost, ali i veliku ljubav prema cvijeću. Stotinjak lončanica raznoga cvijeća krasi golemi hodnik i kuću Abramovićevih.

– Održavala ga je godinama, nastavio sam ga njegovati i, što je zanimljivo, sve se cvijeće održalo, kao da je ona i dalje tu - priznaje Antun.

A ovaj podgajački soboslikar i ličilac, koji je zbog nedostatka posla morao zatvoriti obrt, pokazao je da nije nadaren samo za poslove usko vezane uz struku, nego i za pisanje i uveseljavanje mališana. Napisao je prvu slikovnicu u Cvelferiji. Uz pomoć sinova lani je osmislio, napisao tekst, ilustrirao i uredio naslovnu stranicu „Princeze Čpele“. A svemu je, otkrio nam je, „kumovala“ upravo supruga Katarina koja ga je nagovorila da priče koje je pred spavanje smišljao svojoj djeci stavi na papir i sačuva im za uspomenu.

Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ

U PLANU DRUGA SLIKOVNICA

Odlučio je nastaviti pisati. U planu je druga slikovnica, ovaj put o zeki Musiju. Sinovi su mu, kaže, neiscrpna inspiracija, a njihova sreća i osmijesi najveći dar za sve što radi s neizmjernom ljubavlju. Velika obiteljska tragedija i gubitak voljene supruge jako su ga pogodili, ali Antun ipak nije klonuo duhom. Svojom inovativnošću i skrivenim talentima zasigurno će u skorije vrijeme iznova iznenaditi. Za ljubav svoje djece i u spomen na voljenu Katarinu!